Hrvatska vjeruje Biliću i njegovim igračima
Ako je suditi prema rezultatima anketa tportala, Hrvatska danas protiv Turske ne bi trebala imati prevelikih problema. Vjera javnosti u naše dečke predvođene Slavenom Bilićem je toliko velika da gotovo nitko ni ne pomišlja na poraz u četvrtfinalu. U principu, u opasnosti su i Nijemci u polufinalu
Hrvatski navijači vjeruju hrvatskim nogometašima; optimizam je prevladao pred utakmicu s TurskomHrvatska ili Turska, pitanje je sad! Zapravo, ako je suditi prema odgovorima posjetitelja tportala koji su imali priliku odgovoriti na pitanja u naše dvije ankete vezane uz uspjehe hrvatske reprezentacije na Euru, tad dvojbi nema: Hrvatska je apsolutni favorit protiv Turske, a za svoju nogometnu sudbinu trebali bi se zabrinuti i Nijemci koji su već u polufinalu.
Na pitanje Kako ćemo proći protiv Turske? 47 posto posjetitelja kliknulo je na rezultat 1:0, nešto malo manje na rezultat 3:0 (41 posto), a preostale dvije opcije (5:0 i 0:5) prošle su gotovo nezapaženo. Nije nevažno ustvrditi da je na toj anketi u manje od 24 sata sudjelovalo 1200 ljudi.
Druga anketa, objavljena na euro2008.tportal.hr, bila je još posjećenija. Više od 1600 ljudi vjeruje da će Hrvatska postati europski prvak (66.5 posto), oko 630 ljudi (25.1 posto) misli da je limit Bilićevih nogometaša polufinale, a samo 212 glasova, ili 8.4 posto ljudi misli da Hrvatska neće proći niti Tursku.
'Daj nam kebab da se igramo!'
Napetost četvrtfinala već je dugo prisutna, a u Beču i ostalim austrijskim gradovima u kojima brojni Hrvati iščekuju utakmicu protiv Turske navijači se danima (i pogotovo noćima) dobro zabavljaju. Jedna od glavnih pjesama je 'Daj nam kebab da se igramo'
Premda iz turskih redova stižu najave o strašnoj utakmici njihove reprezentacije, pa čak pomalo i omalovažavanje Hrvata, među hrvatskim navijačima nije zamijećen strah. Štoviše, kao da nitko ni ne pomišlja da bi Hrvatska mogla izgubiti, vjera u Slavena Bilića i njegove dečke je neizmjerna. Naravno, to je i posve logično kad se uzmu u obzir sve utakmice na Euru, način prezentacije, zdravstveni kartoni, vojska navijača... Sve to gotovo je dijametralno suprotno našim večerašnjim protivnicima.
Turci su se, naime, opako provlačili do četvrtfinala i mnogi su skloni tvrditi da je susret s Česima koji je završio s dva furiozna pogotka Nihata u posljednjim minutama utakmice tek puka sreća koja se nikako ne može ponoviti dvaput na istom natjecanju. Nadalje, zdravstveni kartoni u turskih igrača su sve samo ne dobri. Momčad je desetkovana ozljedama, a nekolicinu važnih igrača, kad ih već nisu pokosile zdravstvene nevolje, pokosili su crveni i žuti kartoni. Tek su navijači na razini kakva se i očekuje od onih koji prate svoju reprezentaciju na Euru.
Austrijskim gradovima noć uoči utakmice protiv Turske orila se pjesma hrvatskih navijača. Sveopća ludnica uzrokovana velikom nadom u polufinale i, naravno, galonima piva, viđena je u svim gradovima i mjestima u kojima Hrvati dočekuju večerašnji sraz. Nitko, ali baš nitko ne sumnja da će Hrvati opet zaustaviti Turke pred Bečom, pa je pjesma 'Daj nam kebab da se igramo' bila pravi hit. Uvjereni smo da će se još glasnije pjevati i danas oko ponoći. Uostalom, najavljeni novi navijački vlakovi, duge kolone automobila koje već putuju kroz Sloveniju te navijači stacionirani na nekom od trgova u Beču jamče da će Hrvata opet biti jako puno. I to je naša snaga.
U Beču malo navijača i još manje problema
Središte glavnog austrijskog grada zasada je neobično mirno, a prava navijačka eksplozija očekuje se tek sutra. Očito je da je radni dan natjerao hrvatske navijače da u Beč stignu kasno večeras ili na sam dan utakmice
Prave gužve očekuju se tek u petak
Središtem grada patroliraju jake snage austrijske policije, međutim zasada nema nikakvih problema. Navijači obiju reprezentacija su glasni i bučni, no u daleko manjem broju nego što je to bilo dan prije utakmice s Austrijom. Tada se utakmica igrala u nedjelju pa su mnogi iskoristili vikend za dolazak u austrijsku metropolu već u subotu. Na većini graničnih prijelaza pojačan je promet, no prava navala 'kvadratića' očekuje se od sutra ujutro. Prema prvim procjenama, u Beču se očekuje oko 150.000 hrvatskih navijača, ali i barem toliko Turaka.
Premda su organizatori Europskog prvenstva istaknuli da ogled Hrvatske i Turske nisu proglasili utakmicom visokog rizika, sasvim je sigurno da će pojačati policijske snage na ulicama Beča te posebice u navijačkim zonama i oko stadiona. Dosada hrvatski navijači nisu načinili nikakve veće izgrede, dok su Turci divljali po Zürichu. U susjednoj Njemačkoj živi oko tri milijuna Turaka, a velik broj ih je i u Austriji. Međutim, niti hrvatska zajednica u te dvije zemlje nije zanemariva.
'I ovoga puta očekujemo mirnu i sportsku atmosferu te navijanje bez incidenata, no bit ćemo spremni i za moguće probleme', poručili su austrijski organizatori Eura.
Za Bilića i Hrvatsku popijo bi cijelu Gacku!!!
Nakon što sam na šogorovoj momačkoj i svadbi skurio 27 baklji, preostale tri sam nosio u Klagenfurt. Prvo sam se na grani sa Slovencima morao pouzdati u svoje 'kameno lice', a onda i na tekmi premrijeti od straha kad su me posjetila dva specijalca. Sorry, ekipa, samo su me potapšali i rekli: 'Bengal iz not gud!'
Za Klagenfurt smo odlučili probati nešto novo, pa smo umjesto vlastitim prijevozom, na tekmicu krenuli unajmljenim kombijem, i to kakvim kombijem! Frend Luka nabrundao je svoju crnu Volkswagen Caravelu 'do boli'. Osim tabletića i borića svuda oko nas, sa stropa se pojavio ogromni monitor i PlayStation s četiri bežične konzole! Ijuhuhu, kakva sreća za nas četiri ocvala 'klinca' - taman dvojica protiv dvojice. Kakav je to gušt, ne znam kako je siroti Luka uopće vozio s tolikom drekom i cikom iza sebe. Na ovaj bih način mogao s kombijem i do Australije!
Usput rečeno, ovaj sam put ponio i tri bakljice, tek tolko da se nađe. Ak smo na šogorovoj momačkoj i svadbi mogli skuriti 27 komada (u prosjeku svakih sat po jednu, preferiram interijere), pa mogu malo riskirati i zadnje tri zapaliti i za rvacku pobjedu. Pa kud puklo da puklo! Ako dobijem kaznu, platit ću i šepurit se po kvartu, a ako me sklepa i istambura murja, tak mi i treba. Dakle, ne mrem proć loše. Al sam se malo uzvrpoljio kad sam počeo razmišljati kamo s bakljama preko 'grane', nagurati ih u tange, potajno gurnut frendu u ruksak ili izmislit neku kombinaciju sa 'šuletom'. Nekak nisam navikao na tu vrstu strepnje, prvi mi je put i vjerojatno zadnji, pa sam se ipak odlučio za najjednostavnije rješenje. Pouzdati se u svoje 'kameno lice' i još više u navijačku sreću! Uglavnom, odlučio sam se za varijantu 'radim se grbav', pa sam baklje mirno spakirao u svoj ruksak i uhvatio se PlayStatona. A na granici - bajka, prošli smo bez imalo problema. Iako je malo dalje jedan deblji, i očito zabavan kit, s majicom 'prebolio sam anoreksiju!', morao izvrnuti cijeli auto naglavačke. Dakle, sreća ipak prati one s glupavom facom! A ne one s dobrim majicama.
I taman kad sam na Tomino PlayStation dodavanje uklizao ekipi sa zadnjeg sica, Luka se okrenuo pod ručnom i sparkirao par minuta od centra Klagenfurta. Imao je grdne muke da nas istjera iz kombija i izbije nam konzole iz ruku i, dok si reko: 'Marš van!', eto nas u malom i pitomom Klagenfurtu! Dočekala nas je najdraža, ali dobro poznata slika, hrpetina naših, svugdje trešte hrvatske pjesme, fešta od milijun decibela! Da ne spominjem ježenje kad je sa svih strana složno zagrmila 'Lijepa naša'.
Čim smo ušli u glavnu ulicu, punu naših kockica, opa!, na koga ćeš naići nego na ekipu iz Dugava. To je prednost odrastanja u velikim kvartovima od 25.000 ljudi. Iako već godinama ne živim u Novom Zagrebu, di god kreneš, uvijek ćeš nabasati na nekog koga znaš iz kvarta ili na nekog ko zna nekog iz kvarta. Dakle, ak si iz Dugava, nikad nisi sam! I tak mi naiđemo na veselu ekipicu i, dok si reko: 'Dugave se vide sa visina - to su riječi Jurja Gagarina!', već smo pjevali, cerekali se i zvali jedni drugima 'RUNDEka'. Ali definitivna zvijezda dana bio je Kanta, koji se očito već dobrano 'opustio'. Navodno je tik pred naš dolazak dobio i kaznicu od parsto eura za golotinju u glavnoj ulici, pa je sad bio u pristojnom izdanju, dakle gol samo do pasa.
Jedini je problem bio što je cijelo vrijeme bio u filmu da igra Dinamo, a ne Hrvatska. Ale, ale, navija on, tu i tam me uzme 'u kravatu' da mi objasni kolko je puta Dinamo u Jugi bio prvi i drugi (veli, ko' nijedan drugi klub!). I još je našao energije da se tu i tamo strovali sa stola na kojem je stajao na asfalt. A kakvi su to spektakularni padovi bili! Na koljena i ruke, na trbuh, na bok, i sve na 'mekani' asfalt. Mislim da su se asfalt i zemlja tresli sve do Hrvatske. Ali srećom, još jednom se pokazalo da Bog štiti 'vesele' i, osim 'ulegnutog' asfalta, tik ispod Kantine pozicije na stolu, dodatne štete nije bilo. Ne znam, možda sam čudan, ali zabavno mi je promatrati sve te ljude različitih godina, zanimanja, debljina novčanika, kako se odjednom među njima brišu razlike i kako ovdje u dresu postaju neke druge osobe, bez briga i kočnica. I iako to neki put i malo prijeđe granice, ipak je to jedan veliki pozitivni ispušni ventil. A s druge strane, to je i trenutak kad se možeš slobodno ponositi svojom zemljom bez da te neko nazove primitivcem ili opasnim nacionalistom.
Onda me je iz mog filozofiranja prenuo švercer s kartom za tekmu s Njemačkom za 370 eura. Iako sam ponio lovu i pretpostavljao da će cijena biti tu negdje, bilo sam jedini od nas deset koji želi kupiti kartu i nekak je bilo glupo da napustim sav ovaj 'šou program' i odem solo na stadion. Tako da smo tekmu gledali u jednom od šatora uz glavnu navijačku ulicu i i bilo je super. Kako i ne bi kad smo već nakon drugog kola prvenstva, i to preko velike Njemačke, ušli u četvrtfinale! (Nažalost, Kanta je u međuvremenu misteriozno nestao, pa nije mogao proslaviti s nama.) Čak je i teta Austrijanka, vlasnica kafića, izašla, postrojila nas i zapjevala: 'Dojčland, Dojčland, aufiderzen!'
Kad je pao naš drugi gol, zapalio sam zadnju baklju i krajičkom oka spazio kak mi se približavaju dva specijalca s punkta preko puta. Inače, zanimljivo je da svi murjaci imaju kombije s njemačkom registracijom (uvozni 'specoši'?). Uglavnom njih dvojica, napuhani od oklopa ispod jakni, mirno su došetali do nas i, kad sam se već spremao u 'maricu', jedan mi samo tiho šapne na uho: 'Bengal iz not gud!' I još mi gestama pokazao da, ak bude još jedna, idem u ćorku. Dakle, kaj je kultura! Doma bih vjerojatno već dobio pendrekom po fruli. O slavlju poslije tekme ne treba trošiti riječi, vjerojatno ste i sami sudjelovali u tim nezaboravnim trenucima kad je cijela Hrvatska, ili bar njen veći dio, zaboravila sve svoje brige i ludovala bez zadrške. E da je tako barem jednom mjesečno!
Na drugu tekmicu u Klagenfurt, onu s Poljskom, išao sam svojim autom i ovaj put sam odlučio posjetiti i stadion. Ne bih davio s detaljima, osim da put oko stadiona koji vodi do naše tribine ide drito kroz kukuruze. Da nisam vidio , ne bih povjerovao! Dakle, kad uđemo u EU, jedno je sigurno, bit će kukuruza oko naših stadiona! A kad smo pobijedili Poljsku, u trenutku kad nam to nije bitno i s rezervnom momčadi, te konačno i nevjernima dokazali koliko smo jaki, to me tolko ispunilo ponosom da sam jedva stao u auto za natrag!
I što reći uoči tekme s Turcima osim da ustanemo na svojim radnim mjestima, zagrlimo se ko braća i zaorimo:
Za Bilića i Hrvatsku - popijo bi cijeluuuuu Gacku!!
Rakitić potpuno spreman za Tursku
Dan uoči utakmice desetljeća hrvatske reprezentacije, Hrvate su u Beču dočekali znatno povoljniji klimatski uvjeti nego prije jedanaest dana, kada su na istom stadionu igrali protiv domaćina Austrije. Bilić, po običaju, ne otkriva sastav, no jasno je da mu je na raspolaganju i Ivan Rakitić
Hrvatski reprezentativci odradili su i popodnevni trening na travnjaku stadiona Ernst Happel, popularnog Pratera, a trenirao je i Ivan Rakitić.
'Problem bolnog udarca kod Rakitića je arhiviran i on će biti u potpunosti spreman za petak', izvijestio je Slaven Bilić i objavu početnog sastava uobičajeno odgodio za dan susreta.
Reprezentativce je u Beču dočekalo žarko sunce, a po gradu se kreću manje skupine hrvatskih navijača. Za razliku od susreta s Austrijom, veći dio navijača će zbog radnog dana doći na odredište neposredno prije utakmice. Organizatori procjenjuju da će Beč ugostiti najmanje stotinu tisuća Hrvata.
Scala: Hrvatska je najviše zaslužila naslov
Hrvatska nogometna reprezentacija je svojim igrama na Euru oduševila mnoge stručnjake. Jedan od onih koji je ostao pozitivno iznenađen je i talijanski stručnjak Nevio Scala koji je pohvalio Bilićeve izabranike u razgovoru za ruski Sport express
Nevio Scala je oduševljen igrom Hrvatske
Sve je više onih koji su očarani nastupima hrvatskih reprezentativaca u Austriji i Švicarskoj, a u tu skupinu spada i bivši trener Reggine, Parme, Perugije, Borussije D., Bešiktaša, Šahtara i Spartaka M., koji jako cijeni izabranike Slavena Bilića. Prvi dio razgovora s Rusima Nevio Scala ipak je posvetio svojoj Italiji.
'Sretan sam zbog naše nacionalne momčadi i izbornika Roberta Donadonija. Bili su kritizirani, ali pronašli su način da najbolje odgovore kritičarima. Utakmica s Rumunjskom pokazala je da je Italija na pravom putu, a to se pokazalo i protiv Francuske. Mislim da se igrači nisu dobro pripremili za meč s Nizozemskom. Bili su previše samouvjereni', rekao je Scala, a zatim se osvrnuo i na hrvatsku reprezentaciju.
'Hrvatska me jako impresionirala. Slaven Bilić je stvorio sjajnu momčad i to se jednostavno mora respektirati. Ako pogledamo utakmice u skupini, prema mojem mišljenju Hrvatska je zaslužila da bude na krovu Europe', izjavio je Scala, koji je svojedobno bio i u planovima Dinamovog vodstva za trenera 'modrih'.
Matthäus: Hrvati dobivaju Turke 2:0
Proslavljeni njemački nogometaš Lotthar Matthäus tijekom ovog Eura komentator je uglednog Eurosporta. Tako je na njihovim stranicama prognozirao ishod ogleda između Hrvatske i Turske tvrdeći da će Bilićevi izabranici lako pobijediti sa 2:0
Lotthar Matthäus nas vidi kao velike favorite i prognozira laku pobjedu nad Turskom
Lotthar Matthäus spada u legende njemačkog nogometa. Osim što je bio član Elfa 1990, kad su Nijemci osvojili naslov svjetskih prvaka, on je ujedno i nogometaš s najviše nastupa za njemačku reprezentaciju. Kako velika natjecanja ne mogu proći bez legendi, tako je Matthäusa Eurosport angažirao kao stručnog analitičara za Euro.
Prognozirajući utakmice četvrtfinala, Nijemac se osvrnuo i na našu utakmicu protiv Turaka. Iznenađujuće ili ne, Matthäus Hrvatsku vidi u polufinalu jer, prema njegovom mišljenju, Bilić-boysi će pobijediti 2:0.
'Sve čestitke Turcima što su u zanimljivoj utakmici osigurali četvrtfinale, no Hrvati su uvjerili mene, ali i druge da su izuzetno jaka momčad. Imaju pravilan omjer mladih i talentiranih igrača i onih starijih i iskusnijih. A kad svemu tome dodamo da imaju i izuzetnog trener, onda vam je sve jasno. Ova kombinacija koju imaju Hrvati garantira da će pobijediti Tursku sa 2:0', tvrdi Matthäus na Eurosportovim stranicama
.
N. Kovač: Ovo nam je svima utakmica karijere
Kao što je uobičajeno, na posljednjoj konferenciji uoči utakmice pred novinarima pojavio se i kapetan Niko Kovač. Iako po godinama dosta ispred svih, Dario Šimić mu još uvijek 'bježi' i po rezultatu i broju utakmica. Kapetan se nada da će ga barem dostići po uspjehu
Za kapetana nema dvojbe da je ogleda sa Turskom i utakmica karijere
Hrvatska je nadomak najvećeg rezultata na europskim prvenstvima. U Engleskoj 1996. stigla je do četvrtfinala u kojem je poražena od Njemačke. Iz te generacije u sadašnjoj je momčadi samo Dario Šimić, koji se i dvije godine kasnije okitio svjetskom broncom. Zavisti među suigračima nema, ali sasvim sigurno bi svi željeli dostići njegov uspjeh.
'Nama svima koji smo ovdje, osim Darija, ovo je prvo četvrtfinale, dakle, po mom mišljenju, i najveća utakmica karijere. Stižemo do vrhunca natjecanja, ali se nadam da nam to neće biti i posljednja utakmica', započeo je Niko Kovač.
Kakav imate predosjećaj?
Što se predosjećaja tiče, uvijek ga želim zadržati za sebe. Tako je i sada iako svi znate da sam optimist, ali i da svi možete pretpostaviti što predosjećam.
Strahujete li da bi utakmica s Turskom mogla biti i vaša posljednja u reprezentaciji?
U životu je sve moguće, ali svi smo veliki optimisti. Znam samo da ćemo dati sve od sebe da na kraju ne bude tako. Svi dišemo kao jedan.
Kao jedan dišu i Turci. Kako doživljavate njihove izjave?
Ne želim se prepucavati s njima preko novina jer znam da je dio toga i napuhano. Ja volim naše, poštujem tuđe. Puni smo samopouzdanja i mi i oni, ali kada bih trebao govoriti o izgledima, mislim da je ipak u postocima 51:49 za nas.
Koji je lijek za igru kakvom se predstavljaju Turci?
Teško je igrati samo ako se i mi izgubimo. Ali ako ćemo se držati rasporeda, ne bi trebalo biti problema. Ne smijemo igrati u ritmu kakvim smo igrali protiv Makedonije u Zagrebu u prvom poluvremenu. Odgovor na njihov presing trebala bi biti pas-igra. Moramo pokušati zadržati loptu što više i preseliti igru na njihovu polovinu.
O Rakitićevom stanju ovisi i momčad za Tursku
Ivan Rakitić još uvijek vježba po posebnom programu. Dobra je vijest da se Darijo Srna u srijedu priključio reprezentaciji i da trenira uobičajenim ritmom. Izbornik Bilić još uvijek ne zna hoće li protiv Turaka krenuti s postavom kao protiv Austrije (bez Rakitića) ili kao protiv Njemačke (bez Petrića)
Dosad je bilo razloga za smijeh - izbornik Slaven Bilić
Hrvatska nogometna reprezentacija otputovala je u četvrtak ujutro iz Bad Tatzmannsdorfa u Beč, gdje će navečer i trenirati, a u petak igrati četvrtfinalni ogled s Turskom (20.45 sati, stadion Ernst Happel). Izbornik Bilić još uvijek nema jasnu sliku momčadi, jer Ivan Rakitić na posljednjem jačem treningu u srijedu nije bio s ostalima, već je radio po posebnom programu.
'Naš se optimizam oko njegova povratka temelji na uvjerenju liječnika da bi on trebao biti spreman. To mi je decidirano rekao i profesor Nemec. No dok Ivan ne prođe test pod punim opterećenjem, nećemo biti sigurni', pojasnio je izbornik Bilić.
Rakitićevo stanje diktira i koga će uvesti u igru. Ako Rakitić bude spreman, onda će Niko Kranjčar igrati kao povučena špica iza Olića. U protivnom Kranjčar će igrati na lijevom boku, a Petrić će se priključiti kao drugi napadač.
Naravno, bez obzira koga Bilić pošalje na teren, mogućnost iznenađenja neće biti velika.
'Gledali ih jesmo i primijetili neke stvari koje ponavljaju. Igraju ili ofenzivno ili suludo ofenzivno. Ne mogu nas oni ničim iznenaditi, jer nisu iznenadili ni Švicarce ni Čehe. Njihovi su pogoci bili plod otvorene i riskantne igre, a kada tako igraju, ostavljaju dosta prostora u defenzivi. Zato su i Švicarci imali nekoliko prigoda u vrijeme najvećeg turskog pritiska. Važno je samo da ne izađemo iz gabarita, da se ne damo isprovocirati. Zato mi je drago što sudi znalac poput Rosettija.'
Još je uvijek nejasno prevladava li u igri Turaka samovolja, ili je takva bezglava igra plod rada s trenerom Terimom.
'Sigurno je da im Terim ne dopušta bezglavu igru, jer da im je dopusti, bila bi to anarhija. Kada vrše pritisak, to traje to po tri, četiri napada. No onda su zbilja opasni jer protivniku ne dopuštaju prilaz svom golu. To bi značilo da oni prijete, ali i da protivnik prijeti njima, a to se uglavnom ne događa. Međutim, to je tako kada u momčadi ima 80 posto igrača koji igraju u klubovima koji su stalno na protivničkoj polovini. Osim toga, Terim je vrhunski trener, koji je vodio Milan, Fiorentinu, a s Galatasarayem osvojio i Kup UEFA.'
Međutim, ni to ne treba ulijevati strah kod Hrvata, jer Bilić ima rješenja.
'Mi ćemo igrati svoju igru, nećemo mijenjati plan. Bilo bi lijepo da nas oni moraju napasti, jer to znači da bismo mi imali vodstvo. Ustvari, daj bože da nas moraju napasti u tim uvjetima.'
Za Slavena Bilića ova je utakmica, kako kaže, kao i ona u Andori, u Moskvi ili u Zagrebu. Ipak, jedna od većih razlika je enorman interes za ovu utakmicu.
'Nadam se da smo taj problem riješili. Iako znam da će, kao što su i Asanovića zvali na trening uoči polufinala, a on je sa St. Denisa sređivao karte, još uvijek biti poziva igračima. Ni mi nismo kupili koliko smo htjeli, ali uspjeli smo nabaviti ulaznice za najbliže.'
Pred Tursku manji problemi za Rakitića i Veića
Premda nije ništa dramatično, pogotovo ne alarmantno, dva dana uoči sraza s Turskom na treningu su izbivali Ivan Rakitić i Hrvoje Veić. Prvi je lakše ozlijeđen, dok je bivši nogometaš Hajduka 'zaradio' virozu. Usput, atmosfera u momčadi je jako dobra, a gdje god pošli naše reprezentativce prati velik broj navijača
Ivan Rakitić, Nikola Kalinić i Ivan Klasnić tijekom jednog od ranijih treninga hrvatske reprezentacije
Popodnevni trening koji je postavio Slaven Bilić otkrio je najvjerojatniji sastav Hrvatske u srazu protiv Turaka. Za pretpostaviti je da će u četvrtfinalu istrčati identična momčad koja je pobijedila Njemačku, što znači da ćemo ponovno igrati u sustavu 4-4-1-1, s Nikom Kranjčarem iza Ivice Olića. Jedina promjena na treningu u odnosu na onaj sastav koji je 'srušio' Elf odnosila se na igru Mladena Petrića u veznom redu, točnije na mjestu Ivana Rakitića.
Naime, mladi Rakitić vježbao je po posebnom programu, ali ne zbog opasne ozljede, nego iz predostrožnosti i vlo vjerojatno će biti spreman za nastup protiv Turske. Istovremeno, na travnjaku nije bilo Hrvoja Veića koji je negdje 'zaradio' virozu, pa je doslovce odstranjen od momčadi. Naravno, Bilić se nije odrekao njegovih usluga nego je samo pokušao osigurati da se netko od Veićevih suigrača također ne razboli. Zato će bivši stoper Hajduka i aktualni igrač ruskog Toma iz Tomska ovu noć provesti i bez cimera.
Kad je u pitanju popodnevni trening naglasimo da su naši igrači na kraju ostali vježbati kaznene udarce. Na golu su se izmjenjivali Stipe Pletikosa i Vedran Runje, a nakon tri odrađene serije s bijele točke u bilježnice smo upisali promašaje Ognjena Vukojevića i Ivice Olića, dok je Pletikosa bio uspješniji od Vedrana Ćorluke, a Runje od Nike Kranjčara.